Osnovna škola Nikola Tesla

Povodom dana bioraznolikosti 22. svibnja 2013. skupina Građanski odgoj imati će svoju treću terensku akciju. U suradnji s Javnom ustanovom "Priroda" proučiti ćemo bioraznolikost našega kraja u parku Nikole Hosta. Naši vrijedni "Građani" pozvali su u akciju i učenike petih razreda kojima će tom prilikom reći i nešto više o invazivnim vrstama koje ugrožavaju bioraznolikost.

Istoga dana građanima Rijeke podijeliti ćemo naše edukativne letke o invazivnim vrstama u našem kraju kao i letak o PAJASENU koji je proglašen jednim od najopasnijih invazivnih vrsta na svijetu.

Park Nikole Hosta, Rijeka, 22. 05. 2013.

Radionica – „Biološka raznolikost koja nas okružuje“

Park Nikole Hosta, uz park na Mlaki, jedan je od najljepših parkova grada Rijeke. Njegova povijest neobično je zanimljiva. Park se nalazi na padini u podnožju brda Kozale, a ime je dobio po poznatom austrijskom prirodoslovcu Nikoli Tomi Hostu (1761.-1834.) koji je rođen u okolici Rijeke. Nikola Toma Host bio je carev liječnik, ali je najzapaženije rezultate ostvario svojim botaničkim istraživanjima. U botaničkim - florističkim djelima (a najpoznatije mu je djelo Flora Austrije – Flora austriaca) opisuje mnoge vrste biljaka iz hrvatskih krajeva, osobito iz primorja. Po Nikoli Tomi Hostu prozvan je čitav jedan rod biljaka mnogo korištenih u hortikulturi, kao ukrasno bilje – rod Hosta.

Sl. 1. „Opsežan“ (- sadrži oko 50-tak vrsta i nekoliko tisuća varijeteta!) rod biljaka lijepih, dekorativnih listova i zanimljivih cvjetova dobio je naziv Hosta u počast botaničara Nikole Tome Hosta (izvor fotografija: http://en.wikipedia.org i http://www.google.hr/search?q=hosta.org&bav=on.2,or.r_qf.&bvm=bv.47008514,d.ZWU&biw=1344&bih=723&um=1&ie=UTF-8&hl=hr&tbm=isch&source=og&sa=N&tab=wi&ei=MB6fUe7iI-T04QTJ7YCYDQ#facrc=_&imgrc=42hYq1hm1701GM%3A%3BXA67UJLIo1rXzM%3Bhttp%253A%252F%252Fupload.wikimedia.org%252Fwikipedia%252Fcommons%252F9%252F92%252FHosta_fortunei_Picta_form.jpg%3Bhttp%253A%252F%252Fcommons.wikimedia.org%252Fwiki%252FFile%253AHosta_fortunei_Picta_form.jpg%3B1800%3B1630 ).

Protokol radionice:

PRVI DIO RADIONICE: „Potraga za stablima i grmovima“

1.       Na jednom mjestu (ishodište) u parku biti će izložene grančice i lišće 12 vrsta stabala i grmova. Uza svaku izloženu vrstu biti će pripadajući natpis s imenom vrste.

2.       Svaki sudionik radionice ima 2-3 minute na raspolaganju da što bolje razgleda i zapamti što više karakterističnih detalja svake izložene vrste.

3.       Svatko će dobiti uzorak lista ili grančice samo jedne vrste. Uzet će i natpis te vrste.

4.       Odredit će se područje (areal) potrage. Svatko će uz pomoć uzorka lista ili grančice tražiti u parku mjesto gdje ta vrsta stabla ili grma koju traži raste. Kad bude smatrao da je pronašao baš tu vrstu prilijepit će (npr. pomoću ljepljivog „plastofixa“) na vidljivo mjesto pronađenog stabla ili grma natpis s imenom te vrste.

5.       Tko obavi taj dio zadatka vraća se na ishodišno mjesto i dobiva natpis i uzorak nove vrste te na isti način započinje potragu (može se odlučiti i za drugu varijantu te krenuti u potragu za drugim primjerkom stabla ili grma vrste koju je već imao).

6.       Potraga traje maksimalno 8-10 minuta.

7.       Okupljanje na ishodišnom mjestu, a zatim svi sudionici kreću zajednički u obilazak obilježenih stabala i grmova. Voditelji radionice provjeravaju uspješnost prepoznavanja vrsta i postotak pravilno označenih primjeraka stabala i grmova. Daju osnovne informacije o karakteristikama i zanimljivostima svake vrste. Važno je dobro upamtiti karakteristike (veličinu, miris, oblik, boju, kakvoću opipa listova i grančica, dlakavost, nazubljenost i urezanost listova, rub lista i dr.) različitih vrsta stabala i grmova koji rastu u parku i na koje je potraga usmjerena te pokušati upamtiti njihova imena.

DRUGI DIO RADIONICE: „Pokušaj prepoznati vrstu!“

1.       Svi se okupljaju na ishodištu. Formiraju se skupine/grupe po dvoje ili troje (ili ekipe od više članova) .

2.       Po jedan dobrovoljac iz svake grupe ima zadatak da žmirećki pokuša pomoću osjeta opipa i mirisa, (okusa) odgonetnuti/pogoditi vrstu nekog od stabala ili grmova (upoznatu u prvom dijelu radionice) od koje će dobiti/uzeti uzorak lista li grančicu. Drugi u grupi mu pomažu tako (ali ne smiju odati ime vrste!) da će odgovarati na pitanja koja im on smije postaviti isključivo vezana uz osjet vida i uz uzorak koji pokušava odgonetnuti (može postaviti maksimalno 5 pitanja).

3.       Voditelji radionice obilaze grupe i provjeravaju uspješnost prepoznavanja vrsta.

TREĆI DIO RADIONICE: Igra „Hranidbena mreža“

Potrebno:

·         klupko špage

·         kartice s nazivima vrsta

Cilj ove igre je da djeca uoče kako i jedan gradski park obiluje vrstama i da se tu nalaze cijeli hranidbeni lanci. Lanci se nadovezuju jedan na drugi i povezani su u hranidbenu mrežu.

1.       Na početku igre učenici stanu u krug. Svaki učenik izvuče jednu karticu. Na njoj se na prednjoj strani nalazi hrvatsko ime vrste i slika, a na poleđini redni broj. Potrebno je pripaziti da učenici koji stoje jedan pokraj drugoga ne dobiju kartice sa rednim brojevima koji su međusobno blizu.

2.       Učenik čija kartica ima broj 1 dobija klupko špage. Njegov zadatak je da na glas pročita koju vrstu ima i dobaci klupko osobi koja ima karticu broj 2. Ta osoba čita vrstu na svojoj kartici i treba zaključiti da se vrsta broj 2 hrani vrstom broj 1. Nakon toga, u ruci zadržava jedan dio špage i baca klupko osobi s karticom broj 3.

3.       Nakon što svako dijete u ruci drži špagu, u sredini kruga trebala bi se nalaziti mreža isprepletenih niti koja dočarava kako je u prirodi sve povezano. Zatim treba upitati djecu što bi se dogodilo kada bi nestala jedna vrsta iz tog lanca? Tko bi sve osjetio poslijedice? Zamolimo učenika koji ima npr. karticu s mačkom da zatrese svoj kraj špage kako bi vidjeli da poslijedice osjećaju i oni koji nisu s njim direktno povezani...

4.       Primjer kako se povezuju kartice s hranidbenim lancima: Crnika (1) – gusjenica leptira gubara (2) koja se hrani lišćem crnike – sjenica (3) čiji su plijen gusjenice – mačka (4) koja jede sjenice – razlagači bakterije (5) koji razlažu uginule biljke i životinje – lemprika (6) koja koristi raspadnuti organski materijal kao hranu...

ČETVRTI DIO RADIONICE:

U umjetnom jezercu u dijelu parka u kojem je provedena radionica o biološkoj raznolikosti nalazi se mnoštvo kornjača. Sve koje se tu nalaze su strane vrste, porijektlom iz Sjeverne Amerike. Dio njih su i one koje ljudi rado kupuju kao kućne ljubimce  - poznatije kao crvenouhe kornjače. Kroz radionicu dat će se objašnjena njihove „invazivnosti“ tj. nepovoljnog utjecaja na autohtoni živi svijet ako ih se ispusti (npr. kad „prerastu“  kućni akvarij) u lokve domaćeg podneblja.

 Zamisao radionice i foto: Sunčica Strišković i Marko Randić

Park Nikole Hosta – drveće i grmlje koje smo upoznali u dijelu parka uz bazenčić s kornjačama, na radionici obilježavanja Dana bioraznolikosti, 22.05.2013.