Dragi roditelji, nastavlja se Projekt Gešer!

Osmišljen i proveden prošle godine po prvi put, pokazao se kao dobra aktivnost kojom će osmaši dvaput promisliti svoju okolinu i svoj odnos prema njoj. Ime nosi po hebrejskoj riječi za most - gešer, kao mjesto susreta dviju razdvojenih strana.

O čemu ih uči?

O povijesti jedne od najpoznatijih manjina u svijetu, Židovima. Odakle dolaze, u što vjeruju, kako žive i zašto su stoljećima proganjani. Što je žrtveni jarac i što su ljudska prava? Što je sloboda govora, a što stereotip?

Zašto ih o tome učiti?

Jer u redovnoj nastavi takvim temama nije moguće više prostora dati. Holokaust je prevelika pogreška da bi se preko nje samo preletjelo, a dobar dio učenika jednostavno ne osjeti povezanost sa žrtvom. U vremenima kad je antisemitizam opet u porastu, a s građanskim odgojem se ne žuri, krajnje je vrijeme nešto poduzeti s mladima.

U čemu je posebnost ovog projekta?

- učenje kroz cijelu godinu, jednom tjedno

- sagledavanje kroz više predmeta, ne samo povijesti

- direktno upoznavanje sa žrtvama

- posjet lokalitetima

- najnovija saznanja i pristupi

- radionice i debate umjesto predavanja

itd.

Što smo učinili prošle godine? U prvom polugodištu niz izlaganja o židovskoj povijesti, slavnim ličnostima, običajima, humoru i jeziku, progonima, falsifikatima i procesima, da bi u drugom više pažnje posvetili stradanju nad svim neprijateljima nacizma i fašizma. Također smo posjetili sinagogu u Rijeci, upoznali preživjele, gledali dokumentarne filmove i svjedočanstva.

Grad Rijeka je prepoznao projekt kao nešto što bi valjalo podržati, a predstavljen je u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta u siječnju te krajem kolovoza u Skopju na Regional Graduate Seminar u organizaciji Jad Vašema, naišavši svuda na pohvale kolega.

Stoga ne preostaje nego zahvaliti se onima bez kojih tako dobrog projekta ne bi bilo.

- prije svega, kolektivu koji nas je podržavao i često pitao kako nam ide, te posebno kolegama koji su sudjelovali prošle godine s nadom da će i ove: Željko Vidaković (geografija), Mirjana Cerić (glazbena kultura), Tomislava Milušić (vjeronauk), Sanja Beg Nisi i Marina Vranković (hrvatski jezik i književnost), Orjana Štimac Marušić (psihologinja), Anici Švajcer-Rendić kad je ustupila blok sat kemije za izlaganje Olega Mandića - te onima koji će tek sudjelovati (iznenađenje!)

- Ireni Deže-Starčević iz Židovske općine Rijeka, Meliti Švob i dragim ljudima ostalih Židovskih općina, pogotovo Zagreba na čelu s rabinom Lucianom Moše Prelevićem

- Olegu Mandiću i Udruzi antifašističkih boraca i antifašista Opatije, a Branku Lustigu na riječima podrške te Festivalu tolerancije (Jewish Film Festival) na dodatnim materijalima

- neumornoj Chavi Baruch i njenom timu iz Jad Vašema te maloj, ali srčanoj židovskoj zajednici u Skopju, zajedno s kolegama iz Rijeke, Zagreba, Splita, Zadra, Osijeka, Beograda, Novog Sada, Banja Luke, Sarajeva i drugih gradova čije je iskustvo bilo dragocjeno

- jako velika zahvala profesorici-mentorici Aniti Afrić koja je odmah bila za sve uvjete suradnje, otvorena za sve sugestije, iako i sama desetljećima promovira iste ideje, te mladom kolegi pripravniku Luki Šegoti, čije znanje o Drugom svjetskom ratu će nesumnjivo biti od pomoći i ove godine (kao i drugim pripravnicima/cama koji su pomogli)

- i ravnateljici Tatjani Bandera-Mrakovčić koja nam je na samom početku dala potpunu slobodu i potporu, a sama vozila kolege na Šoa akademiju u Židovsku općinu Zagreb te u Opatiju na susret s preživjelim logorašima i logorašicama - toda raba!

Na kraju, najviše hvala učenicama i učenicima koji su dolazili svaki utorak nakon nastave, znajući da neće dobiti nikakvu ocjenu, peticu za prosjek, pohvalu ili bod za upis. Djeca koja nisu uvijek među odlikašima, ali koji će, vjerujem, mijenjati svijet.

Stoga, ako prolazeći kraj učionice povijesti čujete prigovore, svađu, hebrejski, srpski, romski, viku, smijeh ili stari, drhtavi glas - bez brige, rušimo zidove, gradimo mostove.

JN, 6. studeni 2014.

galeriju možete pogledati ovdje