Uvod u druženje bio je posjet, par dana ranije, osmih razreda Festivalu tolerancije, koji se od ove godine održava i u Rijeci. Osim filma „Nadarena djeca“ (Wunderkinder, 2011.), na promišljanje o različitosti, ali i sličnosti među ljudima, potaknuo ih je i govor, nakon projekcije, Branka Lustiga, nagrađivanog producenta i preživjelog logoraša.

Naime, da priča o Židovima nije samo priča o jednoj, nego o svim manjinama koje mogu biti ugrožene čak i u demokratskom društvu te da se za slobodu različitosti treba posebno boriti, posebno je naglasio gospodin Lustig.

Sve to, međutim, generacijama na satovima povijesti i geografije neumorno prenosi prof. Anita Afrić pa je s njom još lakše dogovoriti suradnju kad su u pitanju ljudska prava i učenje o njima. Tako smo, osim posjeta kinu, odlučili osmaše upoznati i pobliže sa židovstvom, o kojem, nažalost, premalo znaju pa posebno među mladima kruži puno stereotipa. Gdje boljeg izvora od glavnog rabina za Hrvatsku i Crnu Goru, gospodina Luciana Moše Prelevića.

Uz pomoć gđe Irene Deže Starčević i gđe Nikoline Štivić, Židovska općina Rijeka ugostila je osmaše škole „Nikola Tesla“ u jedinoj preostaloj sinagogi, koju smo već posjetili drugom prilikom – prije dva mjeseca, u sklopu projekta „Moja Rijeka“ kada smo istražili još jedan dio poznate riječke multikulturalnosti (vidjeti tekst „Mladi Riječani u posjeti riječkoj sinagogi“ na web-stranicama škole). Ovaj put, samo zbog osmaša, gospodin Prelević došao je iz Zagreba i održao predavanje u sinagogi za koju je odmah rekao da se u njoj osjeća kao u Izraelu, zbog njene ljepote i jednostavnosti.

Što su to učenici saznali? Pedesetak mladih ljudi doznalo je što jedan prostor mora imati da bi bio sinagoga, što jednog čovjeka čini židovom, koja je razlika između kršćana i židova, između svećenika i rabina, ali i zašto rabin ujutro prvo hrani mačke, a tek onda sebe. Uz vrlo stručno predavanje, a opet jednostavnim jezikom, bili su iznijeti najčešći pojmovi koji se uz židove spominju, a nekad pogrešno prevode (i razumiju), kao npr. Sveta Zemlja ili Odabrani narod. Također su saznali i blago židovske kulture u svakodnevnim kršćanskim običajima, pa čak i svojim imenima.

Na kraju, malo je reći da je gospodin Prelević bio susretljiv: razumljiv, otvoren i duhovit, prava je osoba za upoznavanje mladih ljudi s judaizmom, zbog čega se nadamo da će ovakvih susreta biti još. Inače će ta riječka multikulturalnost, kojom se toliko dičimo, ostati samo prazna fraza.

Zahvaljujemo se Židovskoj općini Rijeka i Židovskoj općini Zagreb, a fotografije možete pogledati ovdje.

J. Naglić