Galeriju Mali salon posjetili smo u subotu 27. listopada i uz stručno vodstvo povjesničarke umjetnosti Milica Đilas razgledali smo izložbu  „Tijelo u dijalogu“.

Na izložbi predstavljeno je dvadesetak slika, crteža, grafika i skulptura iz fundusa Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, nastalih u vremenskom rasponu od početka dvadesetog do početka dvadeset i prvog stoljeća, koji se bave doživljajem ljudskoga tijela. U svakoj izloženoj slici, crtežu, grafici ili skulpturi ljudsko je tijelo postavljeno u određenu vrstu dijaloga, suodnosa s drugim tijelom, čime se akcent s objekta prenosi na atmosferu proizašlu iz međusobne interakcije, a ona je najčešće uvjetovana nekim emocionalnim značenjem. Veći broj radova bavi se doživljajem tijela u osnovnoj ljudskoj interakciji, u kojoj se svatko može prepoznati i s njom identificirati – tijelom u ljubavnom dijalogu (Kraljević, Černigoj, Angeli Radovani, Pilon, Pavoković, Lovrenčić, Bahorić, Hegedušić). Svima je njima zajednička interakcija postignuta govorom tijela, približenim licima ili nekim drugim načinom usmjeravanja pažnje na sugovornika. To više iznenađuju kompozicije koje se ističu svojom atipičnošću, poput skulpture Angelija Radovanija. Osim u ljubavnom, tijelo je prikazano u različitim oblicima društvenog dijaloga, bilo da je riječ o razgovoru za kavanskim stolom, pripremi za kazališni nastup, šetnji ulicom, grupnoj igri ili kojemu drugom vidu komunikacije (Stančić, Prica, Angeli Radovani, Ružić, Herman, Šumanović, Dolenčić-Malešević, Uzelac, Gecan). Različitim se formalnim elementima ostvaruje odnos i komunikacija među likovima, vezanima uz specifičan likovni govor svojstven vremenu u kojemu je određeno djelo nastalo. Iako su djela izrađena u različitim medijima i nastala u širokom vremenskom razdoblju, među njima se prepoznaju sličnosti i podudarnosti, a jedna od temeljnih je reduciranost sadržaja i minimalizam u oblikovanju, čime se naglasak stavlja na atmosferu i željenu emociju pa se autori otkrivaju kao pomni i inventivni promatrači kojima, bez obzira na način bilježenja vizualne stvarnosti, ne promiče otkrivanje i ocrtavanje karakternih crta ili trenutačnog emotivnog stanja nekog lika.

Učenici su sa zanimanjem pogledali izložbu i odradili zadani likovni zadatak.